[?]
„Optimalne karakteristike oružja za potrebe prikrivenog nošenja“, Vojnotehnički glasnik, MC „Odbrana“, Beograd, broj 3/2015.

OPTIMALNE KARAKTERISTIKE ORUŽJA ZA POTREBE PRIKRIVENOG NOŠENJA

Deo zadataka i poslova koje službena lica obavljaju u okviru svog službenog poziva, a koji su zasnovani na pozitivnopravnim propisima Republike Srbije, zahteva i neupadljivo, prikriveno nošenje oružja.

CoverPhoto

Specijalista neposredne fizičke zaštite prilikom uvežbavanja brzog potezanja oružja i instinktivnog nišanjenja. : specijalne-jedinice.com

Najčešće su to poslovi i zadaci iz domena neposredne fizičke zaštite određenih lica, predmeta i objekata od posebnog značaja, kada je važno da službenici budu što manje uočljivi, te se iz tog razloga najčešće oblači civilna odeća, uz izostavljanje službenih oznaka, ili isticanje manjih, diskretnijih, poput malih znački na okovratnicima košulja, majica, na reverima odela itd. Treba spomenuti i to da u praksi slične poslove mogu obavljati i posebno obučena lica iz civilstva (na primer, zaposleni u okviru privatnih kompanija za obezbeđenje).

Specifičnost zadataka i poslova ove vrste iziskuje drugačiji pristup pri odabiru ličnog naoružanja i opreme. Uopšteno gledano, izbor je u ovoj oblasti sužen kriterijumom da oružje, po svojim dimenzijama, mora biti prikladno za smeštanje ispod delova odeće. Shodno tome, oružja dugih cevi, poput automatskih pušaka, nisu baš racionalan izbor u ovoj oblasti. Ipak, treba biti precizan i istaći da su automatske puške, pa i laki mitraljezi, čest izbor „ket“ timova (eng. counter assault team — CAT) za obezbeđenje određenih lica ili značajnih predmeta, ali tu, iako je u pitanju neposredna fizička zaštita (eng. close protection), tu se ne radi o prikrivenom nošenju oružja. Slična je situacija i sa borbenim sačmaricama, a balističke karakteristike sačme su još jedan od razloga zašto oružje iz ove kategorije ne bi trebalo da se upotrebljava pri obavljanju zadataka i poslova koji zahtevaju prikriveno nošenje oružja, iz razloga što pretnje u ovim situacijama su često u neposrednoj blizini neželjenih meta, pa upotreba sačme neposredno ugrožava i njih.

Imajući u vidu izneto, logično je zaključiti da se izbor ličnog naoružanja najčešće svodi na oružja iz kategorije automata (eng. submachine gun), oružja za ličnu zaštitu (eng. personal defense weapon) kao i pištolja, kako poluautomatskih, tako i automatskih. Oružja iz ovih kategorija (posebno pištolji) se, po pravilu, odlikuju kompaktnim dimenzijama, te su prikladna za smeštanje ispod odevnih predmeta, odnosno u posebno rađene futrole ili džepove.

AUTOMATI I ORUŽJA ZA LIČNU ZAŠTITU

Kada su u pitanju automati i oružja za ličnu zaštitu, prednost oružja ove vrste je u većoj vatrenoj moći koju omogućavaju strelcu, dvostruko: po pravilu, dozvoljavaju i automatsku paljbu[1], a imaju i veći kapacitet okvira[2], prvenstveno u odnosu na pištolje.

CoverPhoto

Specijalista „Kobri“ sa skraćenim HK MP5 K u kalibru 9 mm. : specijalne-jedinice.com

Takođe, u odnosu na ove poslednje, oružja iz ove kategorije imaju i veći efikasni domet, odnosno omogućavaju bolju preciznost pogotka[3]. Modeli novijih generacija se, po pravilu, odlikuju dobrim ergonomskim rešenjima, što je vrlo važan kriterijum za odabir, osnovne komande su logično raspoređene, pri čemu se može primetiti sličnost u rasporedu komandi „zapadnjačkih“ proizvođača sa jedne, i ruskih, sa druge strane. Šira upotreba kompozitnih materijala u izradi konstrukcije ovih oružja značajno umanjuje njihovu ukupnu masu, što olakšava nošenje u dužem vremenskom periodu.

Oružja za ličnu zaštitu, po pravilu, imaju izraženiju kompaktnost od klasičnih automata, a tu su i specifični kalibri municije ovih prvih. Što se tiče balističkih karakteristika municije, među najvažnijim kriterijumima jesu probojnost i zaustavna moć, koje treba upoređivati na malim i srednjim distancama, s obzirom na to da u zadacima i poslovima ove vrste pretnje najčešće dolaze upravo iz neposredne blizine. U praksi, većina ovih modela podrazumeva upotrebu angažovanjem obeju ruka strelca, što može predstavljati otežavajuću okolnost prilikom izvođenja određenih radnji u okviru zadataka i poslova ove vrste, na primer, kada je potrebno izvući određeno lice sa mesta napada, ili sprečiti ga da počne da beži usled straha od napadača. Naravno, efikasnost upotrebe oružja zavisi u najvećoj meri od obučenosti strelca, ali ne bi se moglo osnovano prigovoriti tvrdnji da je upotreba „SMG“ ili „PDW“ oružja pomoću obe šake znatno bolja opcija i pravilo, a da se unilateralnoj upotrebi pribegava samo u ekstremnim situacijama, a na osnovu okolnosti konkretnog slučaja. Upravo u ovoj situaciji prednost ostvaruje kraće, lakše i jednostavnije za upotrebu oružje: poluautomatski i automatski pištolji.

POLUAUTOMATSKI I AUTOMATSKI PIŠTOLJI

Nije pogrešno reći da oružje iz ove kategorije predstavlja najčešći izbor, kada je u pitanju prikriveno nošenje oružja. Najčešći kalibri u kojima se izrađuje najveći broj serija pištolja jesu 9×19 mm Parabellum[4], zatim .40 S&W (eng. Smith and Wesson), kao i .45 ACP (eng. Automatic Colt Pistol).

Efikasan domet ove vrste oružja ograničava se do 50 metara, što u velikoj meri pokriva situacije u kojima bi se pratioci i „ket“ timovi mogli suočiti sa pretnjama po određeno lice/određena lica, predmete, kao i infrastrukturu od posebnog značaja. Kada je u pitanju konstrukcija pištolja, njihove ukupne dimenzije su znatno manje u odnosu na prethodno pobrojane kategorije naoružanja, te su idealni za prikriveno nošenje. Manje dimenzije naravno znače i manju ukupnu masu oružja, što je svakako pozitivna odlika, kojoj u prilog ide i tendencija konstruktora da ramove pištolja izrađuju od raznih vrsta polimera, čime se uvećava i otpornost oružja na klimatske uslove i slično.

S tim u vezi je i veliki broj futrola raznih modela koje se mogu naći na tržištu, a koje su namenjene upravo prikrivenom nošenju i koje se najčešće montiraju na opasač/kaiš sa prednje strane, ili se kače sa unutrašnje strane pantalona, zatim futrole koje se montiraju oko ramena, a u skorije vreme primećuje se sve veća zastupljenost futrola koje se montiraju preko grudi strelca, tako da se pištolj smešta sa leve ili desne strane grudi.

Futrole ove namene moraju zadovoljiti nekoliko kriterijuma: prvo, moraju obezbediti relativno neupadljivo nošenje, zatim moraju obezbediti bezbedno nošenje, čak i ako je metak u cevi, a takođe, moraju omogućiti i sigurno i brzo potezanje[5] oružja kada je to potrebno.

CoverPhoto

Specijalista „Kobri“ sa sistemom Glock 17 u kalibru 9 mm. : specijalne-jedinice.com

Kriterijum koji najviše usložnjava izbor oružja jeste kapacitet okvira. Veći kapacitet okvira iziskuje dvoredno smeštanje metaka u šupljinu okvira, što naravno uvećava njegovu širinu, a samim tim i širinu celog pištolja. Što je oružje šire, to će naravno biti uočljivije prilikom prikrivenog nošenja, na primer ispod majice ili košulje. Ipak, veći kapacitet okvira daje pratiocu više sigurnosti[6], što bi mogao biti osnovni kriterijum zašto se velika većina specijalista odlučuje za modele za većim kapacitetom okvira.

Na kraju, sve taktičke-tehničke karakteristike treba staviti u stranu, a individualizaciju oružja treba izvršiti prvenstveno prema kriterijumu ergonomije.

Osećaj koji strelac dobija kada uzme oružje i rukuje njime trebalo bi da bude osnovni kriterijum odabira oružja, ne samo za potrebe prikrivenog nošenja, nego i uopšte.

Oružje treba da se bira prema veličini šaka[7] strelca, sa posebnom pažnjom na ergonomiju rukohvata oružja, odnosno na raspored osnovnih komandi. Ukoliko oružje ergonomski ne odgovara šakama strelca, to će se negativno odraziti na upotrebu i obrnuto. Iskustva kolega su svakako dobrodošla, ali isključivo kao savet, jer niko nije isti: ono što odgovara jednom strelcu, ne mora odgovarati drugom. Zato je najracionalnije postupanje da pratilac pre konačne odluke odvoji određeno vreme za testiranje oružja i upoznavanje sa njegovim karakteristikama.

U praksi, za potrebe zadataka i poslova iz domena neposredne fizičke zaštite, moglo bi se istaći da su austrijski „Glock 17“, treće i četvrte generacije, u kalibru 9×19 mm Parabellum veoma zastupljeni kao prikriveno naoružanje pratilaca, kao i kompaktnija serija „Glock 19“ u istom kalibru. Takođe, tu su i modeli „Glock 22“ koji se izrađuju u jačem pištoljskom kalibru .40 S&W . Upravo ovi modeli su najčešći izbor i specijalista — pratilaca u okviru Vojske Republike Srbije, kao i srpske policije.

Objavljeno u „Vojnotehničkom glasniku“, naučnom časopisu Ministarstva odbrane Republike Srbije, broj 3, jul-septembar 2015. godine.

[1] Kod modela koji su namenjeni za službenu upotrebu ovo je standard, a modeli namenjeni kupcima iz civilstva najčešće dozvoljavaju samo poluautomatsku paljbu.
[2] Primera radi, oružje belgijskog proizvođača za ličnu zaštitu „FN P-90“ ima okvir kapaciteta 50 metaka.
[3] Usled duže nišanske linije, koja je omogućena većom ukupnom dužinom oružja i dužinom cevi.
[4] Naziv kalibra dolazi od latinske poslovice „Si vis pacem, para bellum“, što u prevodu znači „Ako želiš mir, spremaj se za rat“.
[5] Tehnika i brzina potezanja oružja iz futrole ili džepa prvenstveno zavisi od uvežbanosti strelca, ali proizvođači treba da maksimalno pojednostave konstrukciju proizvoda, odnosno mehanizam bravljenja oružja prilikom smeštanja.
[6] Pored toga, pratioci po pravilu nose i nekoliko (najčešće 2-3) rezervna okvira.
[7] U vezi sa tim, mnogi proizvođači u okviru standardne opreme isporučuju i zamenjive uloške/obloge u nekoliko veličina kojima se rukohvat oružja, tačnije njegova širina, dodatno može prilagoditi potrebama konkretnog korisnika.

Tekst je autorsko delo urednika sajta. Tekst je u celini zaštićen autorskim pravima. Kopiranje ili preuzimanje na drugi način, bez dozvole urednika, podložno je tužbi.