„PICATINNY“ ŠINE

Ubrzani tehnološki razvoj s kraja 19. veka doneo je velike promene i u svetu vojne industrije. Već u Prvom svetskom ratu zabeležena je prva upotreba laserskih uređaja koji su primenjeni isprva u avio industriji. U narednim decenijama, usavršavanjem baterija, staklenih sočiva, laserskih i drugih dioda, postalo je moguće izrađivati veoma pouzdane, precizne i praktične uređaje koji su našli svoju primenu i u opremi elitnih formacija.

CoverPhoto

Standardne šine na sistemu SIG 516 CQB. : specijalne-jedinice.com

Pojavom različite taktičke opreme kao što su laserski obeleživači cilja, refleksni nišani, optički nišani, taktičke lampe i tome slično, postalo je nužno definisati standarde u izradi ovih uređaja, radi racionalizacije proizvodnje i uređivanja tržišta. Nezavisno od vrste dodatka i njegove namene, smatralo se da svi moraju biti kompatibilni sa nosačima na koje bi se montirali, te da bi i nosače, naravno, trebalo standardizovati. Prvi korak u tom smeru učinjen je patentiranjem i promovisanjem „Weaver“ nosača, tj. šina, prvenstveno namenjenih za montiranje uveličavajućih, optičkih nišana. Konstruktor „Weaver“ šina je Vilijam Ralf Viver (eng. William Ralph Weaver), koji je nosače konstruisao za potrebe kompanije „W.R. Weaver Co“, koju je osnovao 1930. Nosači su sastavljeni od šina u vidu poprečnih, paralelnih žlebova pravougaonog oblika, razdvojenih usecima.

Na osnovu konstrukcije „Weaver“ šina izrađene su „Picatinny“ šine, čiji naziv dolazi od američke kompanije „Picatinny Arsenal“. Dva modela šina su vizuelno veoma slična, a najbitnije razlike odnose se na dimenzije useka između žlebova[1], i dodatno, šine „Picatinny“ su standardizovane, dok „Weaver“ nisu, a posledica ovoga je okolnost da razmaci između sredina useka na „Weaver“ nosačima ne moraju biti uvek isti. U praksi, oprema koja je kompatibilna sa „Weaver“ šinama, po pravilu, biće kompatibilna i sa „Picatinny“ šinama, ali obrnuto ne važi.

Karakteristike uslova[2] u kojima se moderni sukobi dešavaju, posebno kada je u pitanju bliska borba, nameću potrebu prilagođavanja ličnog naoružanja trenutnim okolnostima, a radi uvećavanja borbene efikasnosti operativaca. Ovo se prvenstveno postiže montiranjem taktičkih dodataka različitih namena, te se isto oružje može prilagođavati veoma različitim zadacima, poslovima ili radnjama. Imajući ovo u vidu, rukovodstvo NATO je 3. februara 1995. godine standardom 2324[3] usvojilo „Picatinny“ šine kao standardni dodatak u opremanju, da bi uz određene minimalne merne i konstrukcione razlike ovo bilo potvrđeno standardom 4694 (NATO Accessory Rail). Standardna oznaka „Picatinny“ šina je „MIL-STD 1913“.

CoverPhoto

Puščani sistemi Colt M4 A4 Commando u kalibru 5,56 mm, prilagođeni potrebama bliske borbe, montiranjem različitih taktičkih dodataka. : specijalne-jedinice.com

Standardizacijom šina utvrđena je obaveza svih proizvođača koji sisteme usklađuju sa NATO standardima da se prilikom izrade taktičkih dodataka strogo pridržavaju utvrđenih dimenzija šina, a kada je reč o oružanim sistemima, projekat za koji je definisano da je usklađen sa NATO standardima, mora, pored ostalog, biti opremljen i pomenutim šinama.[4]

Pored fabričke integracije, šine mogu biti montirane naknadno varenjem, šrafljenjem ili pričvršćivanjem stegom. Na različite kategorije pešadijskog naoružanja šine se po pravilu montiraju duž gornje strane sanduka oružja, odnosno po principu 3-6-9 (sa obe bočne i sa donje strane), a oprema se na šine montira klizanjem i pričvršćivanjem. Radi optimizacije upotrebe useci na šinama su često označeni brojevima, kako bi korisnik mogao zapamtiti poziciju na kojoj, prema afinitetima, montira određeni taktički dodatak. Radi optimizacije mase, nosači se najčešće izrađuju od aluminijumskih legura, a s obzirom na to da ivice žlebova, usled izostajanja ili loše odrađene završne obrade, mogu biti oštre i činiti hvat strelca neudobnim, danas se izrađuju i kupcima nude i ergonomske obloge, koje se prave od kompozitnih materijala.

Na „Picatinny“ šine se mogu montirati optički i refleksni nišani različitih namena (po pravilu, na nosač na gornjoj strani sistema), zatim laserski obeleživači cilja, taktičke lampe, jurišni rukohvati i tome slično.

[1] Širina useka na „Weaver“ nosačima je 4,57 mm (0,18 in).
[2] Posebno izražena promenljivost ovih uslova.
[3] NATO STANAG 2324.
[4] Primera radi, to je slučaj sa sistemom „Zastava M21“, proizvođača „Zastava oružje“ iz Kragujevca.

Tekst je autorsko delo urednika sajta. Tekst je u celini zaštićen autorskim pravima. Kopiranje ili preuzimanje na drugi način, bez dozvole urednika, podložno je tužbi.