3. NOVEMBAR, 2013.
Padobranska grupa Protivterorističke jedinice
Moderne vojne i policijske jedinice, po pravilu, namenjene su za izvršavanje najsloženijih taktičkih zadataka i poslova u svim uslovima, a osnovna pretpostavka tome je...
3. NOVEMBAR, 2013.
Moderne vojne i policijske jedinice, po pravilu, namenjene su za izvršavanje najsloženijih taktičkih zadataka i poslova u svim uslovima, a osnovna pretpostavka tome je...
14. JUL, 2013.
Masovnija upotreba padobranskih jedinica radi izvođenja borbenih dejstava javlja se u periodu Drugog svetskog rata. Prateći dešavanja u inostranstvu...
Padobranci spasioci (eng. pararescuemen) se mogu upotrebiti za akcije potrage i spasavanja, odnosno izvlačenja vazdušnim putem. : Robert Hicks
Iskustva iz rovovskog načina ratovanja[1], karakterističnog za Prvi svetski rat, jasno su pokazala da prošlovekovna napadačka taktika nije poznavala prikladan metod kojim bi se rovovski odbrambeni sistemi probijali brže i uz manje gubitke u ljudstvu. Stoga se tokom Prvog svetskog rata (1914-1918) po prvi put javno iznose predlozi o organizovanju i upotrebi padobranskih jedinica prilikom izvođenja vojnih operacija. Među zastupnicima bio je i Vinston Čerčil koji je tokom 1917. godine predlagao da se padobranci upotrebe za dejstva u dubini teritorija pod kontrolom Nemačke. Takođe, mnogi oficiri američke vojske[2] isticali su da se vojnici mogu relativno brzo obučiti za izvođenje padobranskih skokova iz aviona, spustiti u dubinu neprijateljske teritorije i pomoći glavnim snagama u ofanzivi. Ipak, značajniji razvoj vojnog padobranstva počinje tokom tridesetih godina prošlog veka, kada se organizuju prve vojne padobranske škole u SAD, Velikoj Britaniji, Nemačkoj, Rusiji, Japanu, Francuskoj[3], Peruu i drugim zemljama.
Obimnija upotreba padobranskih jedinica u okviru vojnih operacija vezuje se za ratne operacije tokom Drugog svetskog rata[4], a taktička opravdanost ove prakse aktuelna je i danas (u izmenjenoj formi) i, pored ostalog, odnosi se na mogućnost veoma brzog dopremanja padobranskih jedinica upotrebom vazduhoplova i njihovog uključivanja u borbu ili izvršavanje drugih namenskih zadataka[5], što može biti od velike prednosti (ali i veoma rizično) ukoliko se izvodi iznad teritorije koju kontroliše neprijatelj. Brzim desantiranjem padobranci mogu u kratkom vremenskom periodu zauzeti položaje na tlu i uneti pometnju (pogotovu ukoliko je i ostvaren i efekat iznenađenja) u neprijateljevoj odbrani i tako pomoći prijateljskim ofanzivnim snagama da ostvare prednost. Shodno tome, padobranske jedinice su najprikladnije za izvođenje brzih specijalnih dejstava, ne za duže, obimnije akcije. Pored toga, padobranci se mogu upotrebiti i radi snabdevanja pozadinskih kopnenih prijateljskih snaga, kao i u akcijama spasavanja na mestima gde je, usled konfiguracije terena ili drugih uslova, otežano napredovanje kopnenih snaga. Masovni padobranski desanti ljudstva[6] u današnjem modernom ratovanju znatno se ređe izvode u poređenju sa desantima manjeg obima (najčešće na nivou nekoliko padobranskih grupa ili timova), prvenstveno jer u svetu trenutno nisu aktuelni obimniji sukobi u kojima na suprotstavljenim stranama učestvuje po više zemalja. Drugim rečima, padobranski desanti ljudstva danas se najčešće izvode u okviru specijalnih operacija.
Prema organizacionom i namenskom kriterijumu, moguće je razlikovati klasične padobranske jedinice (najčešće vojne) različite veličine čija namena primarno podrazumeva zadatke koji se izvode desantiranjem, a u okviru kojih se najveći deo plana i programa obuke odnosi upravo na osnovnu i specijalističku padobransku obuku. Sa druge strane postoje elitne vojne i policijske jedinice koje u operativnom elementu raspolažu i specijalističkim padobranskim grupama ili timovima, ali pored ovih objedinjavaju i druge grupe i timove, poput antiterorističkih, ronilačkih, za rukovanje minsko-eksplozivnim sredstvima, za blisku zaštitu određenih lica i objekata i drugih. Padobranska obuka u jedinicama ove vrste predstavlja samo jedan deo definisanog plana i programa obuke pripadnika i može biti obavezna za sve operativce[7], ili samo za pripadnike grupa. Zvanje padobranca dobija se, po pravilu, uspešnom realizacijom osnovne padobranske obuke koja se izvodi u određenoj jedinici, dok se zvanje specijaliste padobranstva stiče nakon određenog broja uspešno izvedenih skokova, uz kompletiranje specijalističkih kurseva iz ove oblasti.
Kada je reč o desantiranju ljudstva, sa teorijskog aspekta može se napraviti podela na desantiranje u užem smislu, a koje podrazumeva skokove upotrebom padobranskih sistema koji se izvode najčešće iskakanjem iz aviona. U širem smislu, desantiranje ljudstva podrazumeva i dejstva koja se izvode spuštanjem pomoću različitih vrsta užadi, iz vazduhoplova druge vrste, najčešće iz transportnih helikoptera. Ova dejstva se takođe označavaju i dejstvima iz treće dimenzije.
Izvođenje desanata u velikoj meri uslovljeno je aktuelnim klimatskim uslovima, ali je ovo znatno umanjeno usavršavanjem vazduhoplova, kao i padobranske opreme. Obimnost konkretnog desanta dvojako je uslovljena: vrstom i namenom operacije ili zadatka u okviru kojih se izvodi desantiranje, kao i vrstom i kapacitetom vazduhoplova iz kojeg se desantiranje izvodi. Vrsta i namena operacije ili zadatka primarno utiče i na konfiguraciju opreme padobranaca, ličnog naoružanja i zaliha.
Konfiguracija opreme zavisi od unapred utvrđene visine sa koje se skače, kao i visine na kojoj se otvara padobran[8], zatim od toga da li se skokovi izvode u dnevnim ili noćnim uslovima, u ruralnoj ili urbanoj sredini i slično. Lično naoružanje padobranca, po pravilu, čine automatska puška ili automat[9] kao primarno i pištolj kao sekundarno naoružanje. Važno je da se radi o pouzdanim modelima, relativno male mase i kompaktnih dimenzija. Naoružanje padobranca obično se kompletira i nožem. Radi ostvarivanja visoke mobilnosti prilikom izvođenja dejstava padobranci, po pravilu, ne nose značajnije zalihe za lične potrebe, stoga je njihova samostalnost na terenu u borbenim uslovima umanjena. Sledstveno, obuka preživljavanja u prirodi je veoma važan segment individualne i grupne obuke padobranaca.
[2] Primera radi, brigadni general Bili Mičel (eng. Billy Mitchell), major Luis Brereton (eng. Lewis Brereton) i drugi.
[3] Francuska je bila prva država u svetu koja je dozvolila angažovanje žena u padobranskim jedinicama.
[4] Primera radi, desanti nacističkih padobranskih jedinica u okviru invazija na Dansku, Norvešku, Holandiju, zatim poznati desant u okviru Bitke za Krit, kada su nacistički padobranci izvojevali značajnu pobedu, ali uz velike gubitke, što je navelo Adolfa Hitlera da zabrani dalju upotrebu padobranskih jedinica u operacijama ove vrste. U okviru savezničkih operacija poznati su desanti u okviru operacije „Baklja” u Severnoj Africi, zatim na Siciliji, pa prilikom iskrcavanja u Normandiji, a treba spomenuti i desante sa katastrofalnim završetkom u okviru operacije „Market Garden”.
[5] Namenske zadatke padobranci mogu izvršavati samostalno ili u sadejstvu sa drugim prijateljskim snagama.
[6] Usavršavanjem vazduhoplova ali i padobranskih sistema, desantiranje opreme i ratne tehnike danas je veoma često. Ipak, ova dejstva se ne mogu se označiti kao padobranstvo, iz razloga što ono primarno podrazumeva desantiranje ljudi.
[7] Tada, po pravilu, podrazumeva samo osnovni padobranski kurs.
[8] S tim u vezi jesu i vrste padobranskih skokova HALO (eng. High Altitude Low Opening) i HAHO (eng. High Altitude High Opening).
[9] Ili oružje za ličnu zaštitu (eng. Personal Defence Weapon - PDW).