Bliska zaštita
Naslovi
NewsPhoto

Rastuća popularnost kurseva za neposrednu fizičku zaštitu u Srbiji

Zadaci i poslovi neposredne fizičke zaštite spadaju u veoma važne službene aktivnosti, kojima se realizuje...

NewsPhoto

Uloga specijalista za neposrednu fizičku zaštitu u obaveštajno-bezbednosnim aktivnostima

Prema Uredbi o određivanju poslova bezbednosne zaštite određenih lica i objekata...

NewsPhoto

Izvlačenje određenog lica u „S“ vozilo

U okviru združene taktičko-pokazne vežbe „Zajednički udar 2018“, održane 27. juna u Kraljevu na dve...

NewsPhoto

Instinktivno nišanjenje

Instinktivno nišanjenje predstavlja skup kognitivno-mehaničkih procesa i radnji kojima strelac angažuje metu upotrebom vatrenog oružja, bez ostvarivanja...

NewsPhoto

Postupanje grupe za neposrednu fizičku zaštitu

Bliska ili neposredna zaštita određenih lica, uopšteno, obuhvata skup operativno-taktičkih aktivnosti i mera koje se izvode u cilju umanjivanja opasnosti od ugrožavanja ili povređivanja psihofizičkog...

NewsPhoto

Optimalne karakteristike oružja za potrebe prikrivenog nošenja

Deo zadataka i poslova koje službena lica obavljaju u okviru svog službenog poziva, a koji su zasnovani na pozitivnopravnim...

NewsPhoto

Optimalno oružje za potrebe neposredne fizičke zaštite

Veliki deo svetske istorije obeležili su istaknuti pojedinci koji su svojom harizmom, veštinama i iskustvom u svom statusu objedinjavali ogromnu moć. To su...

FeaturedPhoto

Specijalisti „Kobri” prilikom uvežbavanja taktike postupanja izvlačenja određenoj lica u „S” vozilo. : specijalne-jedinice.com

BLISKA ZAŠTITA[1]

Bliska zaštita, tj. neposredna fizička zaštita (eng. close protection) obuhvata operativno-tehničke radnje, postupke i mere koje se na osnovu pozitivnopravnih propisa preduzimaju radi zaštite života i telesnog integriteta određenog lica, odnosno zaštite objekata ili predmeta od posebnog značaja za državu.

U užem smislu, neposredna fizička zaštita se odnosi na radnje, postupke i mere koje preduzimaju ovlašćena službena lica, po pravilu, specijalisti za neposrednu fizičku zaštitu, a u širem smislu, ove aktivnosti obuhvataju i subjekte iz privatnog, civilnog sektora, na prvom mestu ovlašćene privatne kompanije, kao i licencirana[2] fizička lica.

Danas se može uočiti pravilnost da definisane namene mnogih elitnih policijskih, vojnih i vojno-policijskih jedinica obuhvataju i zadatke i poslove iz domena neposredne fizičke zaštite. Obim i intenzitet izučavanja ove oblasti u okviru planova i programa obuka varira, zavisno od aktuelnih potreba država u okviru čijih bezbednosnih sistema figuriraju konkretne jedinice. Tako, pojedine jedinice mogu biti namenjene isključivo za zadatke i poslove ove vrste i to su, po pravilu, jedinice za obezbeđenje šefova država i njihove porodice, pa se često nazivaju predsedničke ili kraljevske garde i slično. Sa druge strane stoje moderne jedinice u okviru kojih je bliska zaštita samo jedan od segmenata obuke pripadnika.

Izučavanje neposredne fizičke zaštite kao segmenta obuke specijalaca uslovljeno je prvenstveno potrebom da se život i telesni integritet veoma uticajnih ljudi (i njihovih porodica) štiti skoro neprekidno, pod uslovom da za to postoji bezbednosno-taktička opravdanost (koju najčešće procenjuju bezbednosno-obaveštajne službe na više nivoa). S obzirom na opasnost i štetnost mogućih pretnji, ne samo po određena lica i njihove porodice, već i po širu društvenu zajednicu, s obzirom na to da napadi na istaknute pojedince ili objekte koji su simbol vlasti i moći uvek ostavljaju veliki utisak na zajednicu — u vidu straha i osećaja nesigurnosti mnogih, zaštitu ovih moraju organizovati i izvoditi visokoobučeni ljudi, što moderni specijalci sigurno jesu. Oni su po pravilu dobri poznavaoci taktike postupanja (posebno ako je reč o specijalistima neposredne fizičke zaštite lica i objekata), dobro uvežbani strelci, fizički spremni, a njihov jak karakter je preduslov da u stresnim situacijama, pri uočavanju pretnje, odreaguju što racionalnije i budu na visini zadatka. Upravo su to razlozi zašto se današnjim specijalcima poveravaju životi najistaknutijih državnika, odnosno najznačajnijih objekata i tome slično.

Obuka se može podeliti na osnovnu i specijalističku i najčešće se izvodi grupno, iz razloga što je pravilo da o bezbednosti određenih lica, objekata ili predmeta uvek brine grupa ili tim operativaca. U okviru obuke izučavaju se različite grupne formacije i njihova primenjivost u različitim situacijama, pravila komunikacije među operativcima grupe ili tima, principi odnosa prema štićenom (određenom) licu/licima, tehnike brzog potezanja oružja prilikom prikrivenog nošenja, tehnike prihvatanja/odbijanja napada, odnosno izvlačenja određenog lica i slično. Operativci takođe izučavaju i upotrebu službenih vozila, vožnju u različitim formacijama i u različitim uslovima, izbegavanje prepreka pri brzoj vožnji i tome slično. Grupe i timovi za obezbeđenje se vrlo često pojačavaju upotrebom službenih pasa tragača i/ili napadača. Prvi imaju veliku ulogu pri obavljanju protivdiverzionih pregleda objekata, vozila i uopšte zemljanih površina, drugi naravno mogu biti od pomoći pri odbijanju napada.

Bliska zaštita određenih lica, objekata i predmeta organizuje se najčešće na zemlji, odnosno na vodi, a moguće je, naravno, organizovati je i u vazduhu. Kada se zaštita organizuje na vodi, pratiocima mogu asistenciju pružati pripadnici ronilačkih grupa/timova.